utorak, 04.09.2007.

Eykach ljudi!!!!!!!!!

Ey....Napokon da i ja napravim svoj blog!!! sretan
Prvo bih pozdravila sve frendove i ljude koji me znaju.
Evo počela je nastava i ja sam baš happy belj zbog toga jer mi je doma već pomalo dosadno!!!Jedva sam čekala da vidim sve frendove i da se dobro napričamo!!!A bile su to priče... Može te si misliti,pogotovo mi cure dok smo počele nije bilo kraja...heh...
Ali na neki način bilo je teško uči u učionicu bez svojeg najboljeg frenda kojeg više neme! cry
Htjela bi napisati nešto o njemu o osobi koja mi je puno značila!Prije svega bio mi je naj frend i moja velika ljubav!

SANJINE..........

Zahvalila bi ti na svemu što si napravio za mene....Hvala ti na iskrenosti,lijepim riječima i prije svega hrabrosti koju si pokazao svima!Dokazao si svojom upornošču da i bolestan čovijek može biti sretan!Nikada nisi previše govorio o bolesti pokušao si sve to zaboraviti i normalno živjeti...svakog dana si se nadao da će biti bolje...Svi smo se nadali ,vjerovali smo u to ali sudbina je htijela drukčije...!Onog dana 20.srpnja kada sem ušla u sobu i vidjela kako bespomočno ležiš na krevetu ostala sam bez riječi...suze su mi krenule niz lice...nisam mogla izgovoriti ni jednu jedinu riječ...sjetila sam se kako smo prije nekoliko dana skupa bili u gradu,zezali se a sada spavaš i neznaš da sam tu pored tebe...!Kada si se napokon probudio i pogledao me nisam znala što da ti kažem bol u meni bila je prevelika da nešto izgovorim!Ti si samo gledao onim svojim prekrasnim smeđim oćima i ubrzo natrag zaspao!Kada sam odlazila samo si me pogledao i uspio izgovoriti BOK! To je bila poslijednja riječ koju sam čula od tebe..!Drugog dana kada su mi javili da dođem jer nečeš izdržati još dugo mislila sam da sanjam....to nije istina.....Ušla sam ponovno u sobu u kojoj je vladala potpuna tišina samo su se čuli tvoji izdisaji i jecaji mame koja je kraj tebe plakala!Sjela sam kraj tebe primila te za ruku i plakala ko nikad prije...Pala je večer i morala sam ići jer više nisam mogla izdržati...Na odlasku sam ti samo izgovorila SANJINE BORI SE,ZNAŠ DA TE VOLIM!!!!Ujutro su mi javili da si zauvijek sklopio svoje predivne oći...Zašto baš ti ljubavi???Mislila sam to je kraj ja više nemogu...Zašto se baš tebi to dogodilo???Ali odgovor na to pitanje zna samo Dragi Bog....Najgore je bilo na sprovodu....Oko bijelog lijesa stoji stotine tvojih prijatelja i svi plaču...mama,tata i brat jedva proživljavaju sve što se događa! Svi smo se dostojanstveno oprostili od tebe baš kako si to zaslužio!To su bili najtužniji trenuci u mom životu...tuga i bol koju sam osijećala neopisiva je...Sada je već prošlo malo više mijesec dana odkad te nema,ali moja bol je ista!!Svakog dana se pomolim za tebe i na neki način sam sretna jer znam da si sretan tamo gore jer te čuvaju anđeli i dragi Bog!!!Zauvijek ćeš ostati u mom srcu i u mojim mislima!!!Nikada te nitko neče zamjeniti,jer ti si bio poseban,nešto neopisivo!!!Uvijek si mislio i govorio pozitivno...vjerovao u sebe...obožavao svoje frendove...svima bio podrška i utjha kad got je trebalo...uz tebe smo svi znali živjeti,smijsti se,zabavljati,opraštati,voljeti!!!

NEKA TE ČUVAJU ANĐELI KAD NE MOGU JA!!! cry
SANJINE VOLIM TE I UVIJEK ĆU TE VOLJETI...